Anksioznost i depresija uz Zoloft i Demetrin u nezi bolesne majke

Poštovani! Imam 48 godina. Godinama imam probema sa anksioznošću, doktorica kaže i depresijom, mada se ja nikad nisam osjećala klasično depresivno. Volim drustvo, izlaske,putovanja...Pijem Zoloft i Demetrin i funkcionišem normalno.Udovica 23 godine sa dve sada već odrasle kćerke. Obe divne, pametne, zavrsile fakultete, zaposlene. E sad, Roditelji su mi živjeli u inostranstvu,,iseljenje kao izbjeglice,,,18 godina. Otac uvijek zdrav,vitalan,mnogo sam bila vezana za njega,,Sa druge strane majka uvijek bolesna. Od svih mogucih bolesti koje je imala, liječila, na kraju joj je kancer dojke koji je operisala prije 8 godina,.metastazirao po cijelom tijelu.On umire iznenada u bolnici za 3 nedelje od leukemije. Ona ostaje poluinvalidna i ne ostaje joj nista drugo nego da dodje u Srbiju da ja vodim racuna o njoj. Tu nastaje veliki problem. Uporno pokusava da nam nametne svoju volju, hoće da mi svakodnevno čistimo kuću, odmah peremo sudje,,ne smije nista biti u sudoperu, kupatilo blistavo, što znaci stano brisanje, čišćenje, pranje. Nismo neuredne ali nismo naucile da bas stalno drzimo krpu u ruci. Onda ona u cetvrtom stadijumu, bukvalno se raspada, sa štapom pere, sprema, klečeći usisava i uporno nama pokusava da nametne osjećaj krivice, Ponasa se prema nama kao da smo djeca. Stalno želi da smo tu jer ne voli biti sama (nije navikla) laže, izmislja neke priče, pokusava da nas prevari nekim glupostima što nas izludjuje. Svi smo vrlo tolerantni prema njoj i iz postovanja ne zelimo da se suprostavljamo ali taj teror je vrlo tesko izdrzati. Ja sam već 8 mjeseci stalno na relaciji, bolnica, apoteka, ambulanta, Iskreno, jako tesko izdrzavam, Grozno je reci ali jedva čekam da umre da odahnem, smirim i nastavim moj život onako kako ja želim.A ona toliko želi da živi, bori se svim silama za svaki dan bukvalno, boji se smrti što je neminovno. Jedina razonoda su mi moji psi i djeca koja me razumiju. Kako da izdrzim sve ovo, kako da se ponasam prma njoj, bojim se da cu jednog dana puknuti i reci joj ono što ne želim. Uvijek sam napeta, nervozna, treba mi odmor bar nedelju dana, a bojim se da ne umre dok nisam tu, iako bi jedna kćerka ostala sa njom. A ona sad izmislja hiljadu stvari, samo da ja ne odem. A meni jec svega preko glave. Kako da se ponašam prema njoj jer ovo nema efekta, toliko je naporna da ja vise ne mogu izdrzati. Hvala ako odgovorite Pozdrav