Napadi panike i depresija koji ne prolaze uz Zoloft i Fevarin
23. april 2020. · Neuropsihijatrija - Duševni poremećaji
Poštovani,
Duže vremena san bila patila od izuzetnog straha da ću izgubiti razum, depresije i napada panike. Depresija se nije manifestirala u kronicnom umoru nego u intezivnom osjecaju tuge slaboj koncentraciji i negativnim mislima. I s obzirom da to svoje stanje nisam lijecila doslovno sam došla do situacije živčanog sloma(do faze di razumin ljude koji pocinu suicid ako im je racio malo labilniji) i tek tada sam se odlučila obratiti psihijatru. On mi je pripisao 100 mg zolofta i navecer Ziaxel (antipsihotik- ali i stabilizator raspoloženja i pomogao mi je za spavanje). I meni to nije pomoglo, i u razgovoru sa psihijatrom odlucio mi je promjeniti terapiju na Fevarin (100g) uvečer i ziaxel. Jer je zaključio da sam sr ja te tjeskobe i straha uvatila ka pijan plota- sto je u biti naznaka opsesivno-kompulzivnog poremečaja. Tek nekoliko dana pijem fevarin i već se osjećam bolje(ne znam je li to placebo ili je vec poceo djelovati) međutim i dalje mi je koncrntracija nigdi, pomalo sam odsutna, nepažljiva, odlutam u mislima i kronično dekoncentrirana, nemirna i ne mogu se opustiti- uvijek razmišljam o necemu. Ne mogu pogledati ni najzanimljiviji film na svijetu a da ne odlutam. Isprike na ovom pozamašnom feljtonu ali zanima me je li moguce da je to sve dio dotičnog poremećaja i da će se problem riješiti kad fevarin počme djelovati li je moguć komorbiditet s ADHD-om. Isprike na smetnji i zahvaljujem na odgovoru
Odgovor lekara — Dr Biljana Petrović
Poštovana
Vaše lečenje je tek počelo
Potrebno je da redovno uzimate terapiju i da idete na kontrolne preglede kod svog psihijatrA
Potrebno je i vreme i strpljenje
Nemojte se baviti dojagnozama
Pokušajte da razgovarate više sa svojim psihijatrom
U kasnijoj fazi lečenja možete potražiti pomoć i psihoterapeuta
Pozdrav
Slična pitanja
- sta je dobro raditi i kako se nositi sta jesti u menopauzi
- Imam 51 godinu .Ostala sam bez posla .Sada moram da izadjem iz zone komfora i napustim sve ,svoj stan ,mali dosadni grad koji volim i odvojim se od porodice. Znam da sam sposobna i znam da Cu se snaci i prilagoditi gde god ....ali svako jutro kada otvorim oci u prvoj sekundi kada se setim da me ceka velika promena mene spopade ogroman strah ,lupanje srca i u glavi najstrašniji misli kako se necu snaci i postanem kukavica i pozelim da odustanem od svega.tako je prvih pola sata do sat....onda se smiri pa se celo prepodne preispitujemo da li to treba da uradim ili radim ovde i posao cistacice ( inače radila sam 20 god u apoteci) samo da sačuvam mir u srcu. Popodne vec imam milion razloga zbog kojih treba da idem dalje pa se cak i radujem i jedva cekam da promenim svoj život ,upoznam nove ljude i povedem dete 17 god.u grad vecih mogućnosti. Uveče legnem normalno spavam ,mirno ali ujutru opet od prve sekunde napad straha....i tako svako jutro...Koci me taj osećaj i taj strah....sta da radim.Jel to normalno...Lek neki mislim da tu ne bi pomogao.Sta vi mislite? Hvala unapred
- Osećam se potišteno i bez volje. Loše spavam.
- Nemam nista od toga ali imam tinejzera u kuci i to je svaki dan borba i vika
- Osećam se potišteno i bez volje. Imam napade panike ili strah. Loše spavam. Ne pijrm nista sem bromazepama jer temizra taita nisu nista pomogle. Probala sam i hipnoterapiju bilo je ok par meseci ali vrscs de
- Osećam se potišteno i bez volje. Imam napade panike ili strah. Loše spavam. Imam pitanje o terapiji koju pijem.
Imate slično pitanje? Postavite ga našim lekarima — besplatno.
Postavite pitanje