Imam užasne nelečene i neispitane posledice od pre više od 20.g. zbog temperature koja je trajala 3.g.(dok mi nije pukao zub i izašla šaka krvi) i imala upalu živaca (kako mi je tada neurolog rekao i lečio telefonom jednom kutijom dovicina bez ikakvih ispitivanja) i kao posledica mi ostale jako osetljive emocije.U takvom stanju (ukočenog vrata i u bolovima sa temperaturom) neurolog me poslao na fizikalnu i od tada me stalno bole nervi u korenu vrata i ne mogu da žvaćem čvrstu hranu,niti da pijem i jedem ništa hladno jer mi se prvo zalede nervi u korenu vrata pa celo telo i glava mi je osetljiva i na temperaturama ispod plus 10 i moram da nosim kape.Posle te fizikalne desilo se,kako je neurolog rekao- "negde blokira" i prepisivao mi godinama(opet bez ikakvog ispitivanja) lek eftil, jer sam učila sve ispočetka kao da sam tek rođena i stalno imala nesvestice i kad mozak sam misli.Zbog jedne nesvestice sam pala i povredila krsni deo kičme(2 diskopatije) i živac leve ruke. I dan danas nemam pravu dijagnozu zašto me bole nervi u korenu vrata i moram samo kašasto,tečno ili blendirano i mlako da jedem i pijem, zašto sam pre više od 20.g. delimično oćoravila na levo oko (i dan danas sve mi je belo sivo kad gledam levim okom) i zašto je došlo do blokade negde u mozgu sa posledicama pogotovo na memoriju. Takvo stanje mi traje više od 20.g. i nemam pojma kako sam radila teške fizičke poslove kao samohrani roditelj i kako sam uopšte živa.Pre oko 10.g. pošto mi se potpuno oduzimaju obe noge od struka nadole,jako često sam primala razne koktele inekcija za kičmu i jedno kratko vreme su prestali da me bole nervi u korenu vrata i opet sam mogla skoro sve fizički da radim bez bolova.Međutim pre 7.g.opet me boleo jedan zub u gornjoj vilici i smrdelo je na trulež i stomatolog je rekao da su sinusi.Međutim meni se pojavio tvrd otok na vilici i zatvorio ulaz u levo uvo i to sam primetila tek kad mi je utrnula gornja leva strana usne na kojoj je taj zub i otok.Osećala sam kao da mi gori glava i kao da neko menja stotine radio stanica bez prestanka i od tada su ponovo počeli da me bole nervi u korenu vrata i opet nisam mogla fizički da radim niti žvaćem hranu i to stanje traje i dan danas. Pošto sad imam 59.g. neurolozi mi kažu da je to zbog mojih godina. Kad sam bila mlada pre više od 20.g. lekari mi nisu verovali da imam zdravstvene probleme i nisu ni pokušali da ispitaju šta je problem i slali me kod psihologa (koji se krstio što me ne šalju u Beograd na ispitivanje) i kod psihijatra, Jedino je jedan internista-reumatolog rekao da sam bila težak slučaj i da sam trebala biti kod njih na odeljenju (ali kasno sam dobila uput za njega) i nemam pojma kako sam preživela.Ali navedene posledice su ostale do dan danas. Sa takvim posledicama živim jer nemam drugog izbora i nemam kome da se obratim,jer mi sad neurolozi samo kažu to je kod vas hronično i opet bez ikakvog ispitivanja da se otkrije uzrok i leči.
U takvom stanju (bez pravih dijagnoza za vrat i glavu) pre nekog vremena neurolog mi je prepisao prvi put u životu lek sirdalud od 20mg da pijem 3 puta dnevno. Inače sam vremenom postala jako osetljiva na lekove i uvek imam neželjene reakcije od njjih i to sam govorila lekarima,ali me niko nije poslao ništa da ispitam. Zbog loših reakcija na lekove (pogotovo za bolove), trudim se da izbegavam lekove kad god je to moguće ili uzmem manju dozu ponekad (ali ipak dobijem neželjene reakcije,koje nestanu kad lek izađe iz tela,ali me te reakcije mnogo izmuče pored bolova koje imam). Kad mi je neurolog prepisao sirdalud pre oko nedelju dana, od prve tablete sam bila kao mrtva i iz sna me nakratko probudio bol u predelu čela i kad sam jedva došla sebi, osetila sam da ne mogu da kontrolišem levi obraz i govor mi je bio kao da šuškam.Zvala sam telefonom odeljenje neurologije i neka medicinska sestra (tako se predstavila) mi je rekla ako počne obraz da mi popušta da nastavim terapiju sirdaludom i pošto je obraz malo popustio ja sam je poslušala i uveče popila drugu dozu. Od druge doze sam opet bila kao mrtva i kad se probudim nisam mogla da se pomerim i ponovo padnem valjda u san i jedva sam posle 12h od popijene tablete se probudila i opet mi je levi obraz bio slabiji i desnu nogu sam jedva kontrolisala.Pošto sam videla da loše reagujem na lek, smanjila sam ujutru dozu tablete na pola (1mg) i opet bila kao mrtva i jedva se probudila i tada sam osetila da mi glava blokira i teško sam sastavljala rečenice i jedva izvlačila reči iz glave koja kao da nije moja i užasno me bolelo moje polućoravo levo oko .Više nisam tog dana pila sirdalud i uveče sam osetila u levom potiljku glave kao da mi je popustio neki otok i da lakše dišem. Međutim,već su počele užasne misli ili rečenice ili slike da mi povremeno bljesnu u glavi i kako odjednom nastanu tako odjednom i nestanu i da su mi emocije jako prenaglašene (pogotovo bes,nervoza i sve jako agresivno) i trudila sam se da ne mislim na to što mi se dešava, jer sam mislila da je to trenutno i čekala da sve to nestane. Međutim strašno me bolela leva strana glave i ja sam mislila da je zbog nerava sa kojima imam problem iz vratnog dela kičme i pokušala sam bez lekova (samo utopljavanjem) da ublažim bol, ali se bol pojačao (pogotovo u pravcu polućoravog levog oka prema potiljku negde u sredini glave) i pošto imam i hronični sinusitis i jedno vreme me već malo bolelo levo uvo i imam u levoj strani vilice osetljivost posle vađenja zuba koji mi je izazvao otok na vilici (tek posle 3.g.slučajno ustanovio oralni hirurg da imam džep u vilici pored zuba i karijes na korenu zuba) i vađenja leve gornje jedinice (lečena skoro 2.g. u uslovima korone i jako dugo lečen gnoj dreniranjem iz zuba,pošto oralni hirurzi nisu radili nikakve intervenicje zbog korone) i od otoka u vilici povremeno mi se oseća smrad gnoja u levoj nozdrvi (kao i sada) i sama sam odlučila da počnem terapiju antibiotikom klacid od 500mg i bol u glavi je konačno počeo da popušta uz jako oštre probadajuće bolove u sred leve strane glave i pored leve nozdrve iznad izvađene gornje jedinice i u levoj vilici. Međutim, neobajšnjive slike i misli su i dalje se povremeno iznenada pojavljivale i nestajale i tad sam se uplašila šta je sa mnom i još uvek sam pod stresom i strahom od tih misli. Vremenom blokada glave je počela da popušta,kao i da mi se vraća kontrola nad desnom nogom,ali i dalje šepam na desnu nogu i ponekad opet pomalo šuškam kad govorim kao kad mi je obraz bio bez kontrole. I od ranije sam isprepadana lekarima jer su me od zdrave osobe napravili bolesnom i vratila se čudom iz mrtvih i nisu se nikad potrudili da nađu uzrok mojih hroničnih problema i nisu ih lečili, pa sad od svog tog straha da mi ne naprave nešto još gore, nisam imala hrabrosti ni snage da odem bilo gde na pregled (a hitna pomoć neće da dođe) i zbog hroničnog sinusitisa uvek me šalju u kovid ambulantu (a gužve su velike i ja ne mogu da čekam napolju na hladnom jer mi smeta za glavu) i sama pokušavam sebi da pomognem. Još nisam završila kutiju klacida od 500mg pakovanje od 7 tableta (1 tableta dnevno),ali bar me ređe i manje boli leva polovina glave i od juče kad su mi se pojačali bolovi u korenu vrata i levoj vilici ipak sam uzela paracetamol od 500mg bez obzira što i od njega nekad imam neželjena dejstva i malo mi je umanjio bol.
Nažalost,od straha šta mi se desilo,čitala sam na internetu o mojim simptomima i još više sebi dodala straha od onoga što tamo piše. Nemam snage ni hrabrosti da idem kod lekara,a i imam dodatni strah da mi se te misli ili reči ili slike u glavi ne odraze javno i naglas pred ljudima da ispadne da sam poludela i da me opet kao pre više od 20.g.prvo pošalju kod psihijatra bez ikakvog ispitivanja, pa posle da se lekari izvinjavaju što mi nisu verovali i što me nisu lečili i da me opet obeleže kao psihijatrijski slučaj i da mi zbog toga više nijedan lekar ne veruje i da za svaki moj zdravstveni problem misle da je psihički (kao pre 20.g.) .Zato čekam da vidim i nadam se da će mi to što mi se dešava u glavi nestati kao što je iznenada i počelo i da se psihički stabilizujem da mogu da funkcionišem među ljudima. Zbog straha i ogromnog stresa počela sam da pijem bromazepam od 3mg prvo 2 puta dnevno,a od juče 3 puta dnevno, najviše od straha od tih misli,slika i svačega nečega što mi iznenada se pojavi u glavi i iznenada nestane (ima tu svega i svačega, čak i detalja iz nekih filmova koje sam gledala).
Izvinjavam se na predugačkom pitanju i opisu mojih problema, ali nemam snage da ponovo proživljavam sa lekarima u državnoj ustanovi , ako ne moram, ono što mi se dešavalo u prošlosti i da me ponovo stigmatizuju kao psihijatrijski slučaj i da opet svaki moj zdravstveni problem smatraju da je samo psihički, pa nek bude šta mi je suđeno.
Ako možete iz svega što napisah da mi date neke smernice šta da radim da rešim moje probleme (pokušala bih privatno ako treba neka ispitivanja ili snimanja i pregledi ), ali pre svega i prvo moram i na koji način da prebrodim strah da mi povremena iznenadna dešavanja u glavi ne pokažu se naglas javno ili kroz ponašanje. Inače ne izlazim napolje ni zbog hladnoće koja mi smeta, a sad ni ne pokušavam zbog dešavanja iz glave da se ne pokažu javno pred ljudima. Baš sam odužila, ali ne sviđa mi se sve ovo što mi se dešava, niti šta je u pitanju i ne znam kako sebi da pomognem.
Hvala unapred na odgovoru.
S poštovanjem,Stević Ružica.
P.S. Ne znam da li sam pogodila oblast medicine na koju se odnosi moje pitanje, jer sam laik po tom pitanju.